Indijan(ci) s Pelješca

Vinski klub Tome Jakopovića već se afirmirao kao mjesto izvrsnih vinskih događanja. Ponekad se na tom „meniju“ nađu i neke poslastice posebnije od drugih – primjerice, prezentacije malih, samozatajnih vinarija čija je vina rijetko gdje moguće susresti. Jedna od takvih upravo je i vinarija Indijan, braće Ivana i Juraja Violića, na čijem sam predstavljanju imala čast prisustvovati.

Zašto naziv Indijan? Prvenstveno zbog distinkcije od ostalih vinara prezimena Violić, kojima Pelješac obiluje, a koji evidentno u genima nose znanja o tome kako napraviti dobro vino. Riječ je o obiteljskom nadimku „Indijani“ koji korijene ima u priči o pretcima-pomorcima koji su se utopili u Indijskom oceanu. Možda su upravo tada shvatili značenje one stare „hvali more, drž' se kraja“ te zamijenili moreplovstvo proizvodnjom vina. Ako je suditi po vinima koja smo imali prilike kušati – nisu pogriješili u ovom karijernom zaokretu.

Priča o Indijan vinariji započinje 1975. u Potomju kada se Ivo Violić, Ivanov i Jurajev djed, izdvaja iz PZ Dingač i kreće u samostalni posao, koja njeguje tradicionalni pristup i načine proizvodnje. 2016. kada vinariju preuzimaju unuci Ivan i Juraj, dolazi do prvih izmjena u načinu poslovanja: redizajniraju se etikete, mijena se tržišni pristup i uvode se inovacije u vinifikacijski proces. No, i dalje se pomno čuva djedovo naslijeđe u smislu kvalitete i stila proizvodnje vina.

Vinogradi Indijan prostiru se na svega 1,5ha, uz još pola hektara u zakupu, te su svi stari minimalno dvadeset godina. Položaji Dingača smješteni su u sklopu vinograda Skaramuča, na mikrolokacijama Pasje i Potočina, dok plavac mali i rukatac potječu sa položaja Župa i Burino Ždrilo. Većinom je riječ o vinogradima sađenim „metar za metar“, no u budućnosti je u planu armaturna sadnja koja će omogućiti olakšanu, djelomično strojnu obradu.

Premijerno smo, kao prvo vino večeri, kušali Rukatac 2021,, vinificiran bez maceracije, čije grožđe potječe iz vinograda starih 40 godina, s prinosima od oko 1kg po trsu. Ovo vino je istovremeno odgovor na rastuće potrebe tržišta za laganijim bijelim vinima, ali i pokušaj očuvanja tradicije. Naime, iako je maraština (=rukatac) u središnjoj Dalmaciji itekako revitalizirana, na Pelješcu se vinari sve više odlučuju umjesto rukatca saditi pošip i grk, zbog lakšeg uzgoja i veće tržišne cijene.

Uslijedio je Pošip 2021, čije je grožđe u Indijan pristiglo s korčulanske Čare u količini dostatnoj za svega 600 litara vina. Riječ je o vrlo preciznom, ugodnom i užitnom vinu, kojem je pošlo za rukom među prisutnim vinskim znalcima pokrenuti diskusiju na temu „što je to sortnost kod pošipa“ 😊

Plavac mali iz 2019 kojeg smo kušali slijedećeg, dolazi s pozicije Burino Ždrilo, na kojoj prinosi ne prelaze kilogram po trsu te su ukupne količine grožđa dostatne za proizvodnju oko 2000l vina. Maceriran je 7 dana, a zatim smješten u velike hrastove bačve gdje je odležavao na tropu od ranije ubranog grožđa s Dingača narednih 6 mjeseci. To je sortan i sočan plavac modernog stila proizvodnje. Odlikuju ga za plavce neuobičajena nepretencioznost, blagi rubovi te dobro uklopljeni tanini i kiseline.

Vertikala Dingača iz 2019, 2018 i 2017 pokazala je puni potencijal ove vinarije. Svo grožđe za ova vina dolazi sa ukupno 0,8ha vinograda, koji daju maksimalni prinos od 0,7kg po trsu. Riječ je o tipičnom i vrlo prepoznatljivom dingaču, intenzivne, ali nenapadne arome šljive i suhe smokve. Slasno vino, savršeno uklopljenih alkohola (koji se kreću, ovisno o berbi, od 15,5% do 16,0%), svilenih tanina i snažnog aftertastea. Upravo je 2017. godina demonstrirala ogroman potencijal starenja i dovela do zaključka da je bolje uložiti u ovo vino nego u bilo koju kriptovalutu 😊 Komentirajući cijenu od 130kn, Željko Suhadolnik komentirao je kako je to prava en primeur cijena koju treba prepoznati i iskoristiti.

I za kraj, Dingač Prestige 2018, sa 16,7% divno uklopljenih alkohola i 4g neprevrelog šećera. Selekcija selekcije! Vino koje pokazuje na potentnost sorte, iako ga nije moguće proizvesti svake godine. Na nosu i, sljedivo na nepcu, osim šljive daje divne začinske i paprene note. Poslastica koja je zaokružila ovu sjajnu večer.

Teško je dati suvisli rezime ovakvom kušanju. Pada mi na pamet rečenica „Trebali ste biti tamo“ 😊 Ako niste, svakako se prvom prilikom uputite do mladih Indijana(ca) na Pelješcu.

---

Tekst: Irena Lučić, diWine Portal

Foto: Nikola Zoko