Adriano Šošić peta je generacija vinara iz Lašića blizu Poreča. U obiteljski posao ušao je sa suprugom Ivom prije 15-ak godina, a u poslu je još uvijek vrlo aktivna i mama Marčela koja vodi brigu o destilatima. Na crvenoj istarskoj zemlji uzgajaju oko 8ha vinograda, a grožđe otkupljuju sa dodatnih 5ha. U godišnjoj proizvodnji koja se kreće između 60.000 i 70.000 litara dominira malvazija (60%), najviše u svom mladom i svježem izričaju kroz Premium etiketu. Dodatnih 25% nasada je pod teranom, a u ostatku vinograda nalazi se još i muškat bijeli, chardonnay, merlot i cabernet sauvignon.
Na zagrebačkoj prezentaciji u sklopu Madunićevog ciklusa „Vrijeme je za…“ kušali smo sedam vinskih etiketa te za kraj popularni i brojnim nagradama ovjenčani teranino. Sve pod stručnim vodstvom jednog od najboljih hrvatskih sommeliera Darka Lugarića.
Pjenušac Vallis Vitae izlazi u godišnjoj nakladi od svega 4000 butelja i u potpunosti je napravljen od malvazije. Vinificiran charmat metodom, za tržište je spreman u relativno kratkom roku i kao takav predstavlja hrvatski pandan proseccu – svjež je, pitak, voćan i kako kaže Marčelo „pita za čašu više“. Saznajemo da je i manja naklada od iste vinske baze stavljena u proizvodnju klasičnom metodom, a rezultate još čekamo (:
Malvaziju smo kušali u još tri vinska izričaja – dvije etikete Premium (2022 i 2021) što je naziv za baznu liniju mlade malvazije, koju tržište traži već za Uskrs, a popije uglavnom do kraja sezone, te La Pregiata (2017). U diskusiji vezanoj za mlade malvazije zaključujemo kako je i prošlogodišnja (2021) u savršeno dobroj formi, te da je čak šteta što vinari mahom udovoljavaju diktatu tržišta koje traži mladu malvaziju nakon svega nekoliko mjeseci inoxa, obzirom da bi u najboljoj formi bila upravo negdje u srpnju ili kolovozu. Sve u svemu, vrlo „malvazijasta“ malvazija, sa uspješno zadržanim sortnim karakteristikama. U vinifikaciji se (kao i kod drugih etiketa) primjenjuje battonage koji ojačava tijelo i ovom vinu daje svojevrsnu moć. La Pregiata se od Premiuma razlikuje, osim po godištu, i po činjenici da dolazi iz vinograda starim preko 40 godina, koji u samom startu daju smanjeni prinos (max 1,5kg po trsu) i tako diktiraju da ovo grožđe bude pretvoreno u vino više kvalitete. To je potvrdilo i Vinistrino zlato iz 2021.
Teran smo kušali u visokokvalitetnom izričaju, pod etiketom Teran di Nono Giorgio (2017), posvećenoj upravo djedu koji je zaslužan za „drugačiji pristup teranu“. Nakon redukcije u vinogradu, 12-dnevne maceracije te još 2 godine odležavanja u hrastu i dalje osvaja svježinom i za teran tipičnom bojom zečje krvi. Ipak, najveće iznenađenje večeri bio merlot Silva Aurea (2017) od kojeg smo očekivali malo, a dao nam je – tako puno. Ima ga samo 2000 boca, pa svakako požurite nabaviti svoj primjerak.
Teranino na bazi komovice, koja je ujedno i baza svih Sosich destilata (a proizvode ih ukupno 14) uistinu je bio šećer na kraju ove sjajne večeri. Na 100%-tnoj bazi terana, uz dodatak borovnice i začina učinio je da se na tren vratimo u božićno raspoloženje…
Sve u svemu, riječ je o vinariji koja zauzima sve značajnije mjesto na domaćoj vinskoj sceni. Sosichi su pokazali kako znaju proizvesti kvalitetna vina, ali i da su, usprkos tradiciji, spremni poslušati potrebe modernog tržišta. Pitko, precizno i fino. Bravo!
---
Tekst: Irena Lučić, diWine portal
Foto: Marko Čolić
Comments