• Irena Lučić

Josip Vrbanek - čuvar vivodinske vinogradarske tradicije

Updated: Oct 3

"Nemam srca prodati zadružni vinski podrum iz 1938. godine, iako mi Kinezi nude milijun i pol eura!" - povjerio nam je agronom Josip Vrbanek, prilikom našeg novinarskog posjeta.


Još 1978. godine Josip Vrbanek započeo je sa proizvodnjom jabuka, kad je posadio prvu plantažu, a zatim još tri od kojih je danas ostala najveća proizvodnja prirodnog octa u Hrvatskoj - čak 6000 litara dnevno. Onda je prije skoro dvadeset godina, 2003., kupio od Badela stari vinski podrum Vivodina i na velika vrata krenuo u vinogradarstvo i vinarstvo u Vivodini, koja se nalazi sa ''krive'' strane Plešivice u Karlovačkoj županiji.


''Godišnja proizvodnja vina iznosi 60.000 do 70.000 boca, iako kapacitet starog vinskog podruma Vivodina iznosi čak milijun litara. Nedavno smo krenuli sa izvozom na američko tržište'' - kaže nam agronom Josip Vrbanek, koji je 26 godina radio u Institutu za voćarstvo, bio prvi predsjednik Hrvatske voćarske zajednice (HVZ) te dugih 12 godina prvi čovjek udruženja vinara Vivodine. Sada, u 73-godini života, kuje nove planove, ali i nudi rješenja za boljitak domaće poljoprivrede.


U vinogradarstvo i vinarstvo uložili milijun eura

Prema njegovim riječima, nema udruživanju poljoprivrednika, bez obzira na vrstu proizvodnje, puno alternative, jer se ono pokazalo najbolje u nizu uspješnih agrarnih zemalja. S druge strane, samo u Vivodini, ima 15 vinara, među kojima njih čak četiri nosi prezime Vrbanek, ali svatko gura svoje vino, bez obzira koliko ga i kakvog ima na tržištu. Drži da je kod nas većina stvari postavljena krivo, "na glavu", od zakona, proizvodnje do tržišta, umjesto "na noge". Upravo su zbog toga i napustili konzumni uzgoj jabuka, te se okrenuli eko uzgoju za jabučni sok i proizvodnji prirodnog octa, a u novije vrijeme i aceta balsamica. Jedini su u Hrvatskoj koji proizvode ocat od meda, kao i onaj od plavca malog. "Sirovina je presudni faktor kod kvalitetnog prirodnog octa, a kako onaj iz uvoza stoji pet, šest kuna po litri na domaćem tržištu, sami možete zaključiti što je i kakav je." - otkriva Vrbanek, nezadovoljan što struka jače ne drži konce u agraru.


agronom Josip Vrbanek u vinskom podrumu Vivodina
agronom Josip Vrbanek u vinskom podrumu Vivodina

Prije 19 godina su ambiciozno ušli u vino, a zbog širenja izvoza u Nizozemsku i SAD, nedavno su zaposlili mladu agronomisticu Ivanu Štajcer, mag.ing., koja se više bavi enološkim poslovima, dok obitelj nastoji povećati izvoz i tako osigurati veću dohodovnu stranu u zahtjevnom poslu. No, Joža Vrbanek usprkos širenju posla, ne zaboravlja na tradicionalne vrijednosti - jedan je od svega nekoliko uzgajivača dišeče ranine, autohtone sorte grožđa koje je danas u Hrvatskoj ukupno posađeno manje od 3ha. Uzgaja i podjednako rijetki lovrijenac, koji doduše, nije autohtoni, već francuski, ali je nekada bio specifičan za vivodinski kraj, u kojem daje i izvrsne rezultate, zbog imena sveca zaštitnika ovoga kraja - svetog Lovre odnosno Saint Laurenta.


Smatra da je stanje u državi, ali i među vinarima, dovelo do propuštanja prilike da i kod nas poljoprivreda, posebno voćarstvo i vinarstvo, budu visoko dohodovne grane. Primjerice, jedna Švicarska, za koju se teško može reći da je poznata vinogradarska zemlja, ima 15.000 ha vinograda, a mi smo pali ispod 20.000ha. Drugim riječima, proizvodnja nije isplativa. Mlađi ljudi, kao što su Josipovi sinovi, ne ulaze pretjerano rado u vinski podrum. Stariji se sin okrenuo hidroponskom uzgoju rajčica, čija godišnja proizvodnja iznosi 1.350 tona, dok mlađi ne želi ni čuti za poljoprivredu. Ipak, supruga, po struci ekonomistica, pouzdan je i jak oslonac, te je zajedno s Josipom udružila snage na sadašnjim poslovima, ističe naš sugovornik.


"Ulaganja su jako velika. Mi smo uložili cijeli milijun eura u vinogradarstvo i vinarstvo, kad smo od šest vlasnika kupili 3ha vinograda na čak 24 parcele i taj novac zasad još nismo vratili. Istina, imamo otvorenu ponudu, ali ne mogu prodati Kinezima stari vinski podrum Vivodina iz 1938. godine, koji su gradili i moji preci, iako ovi za njega nude milijun i pol eura." - nastavlja Vrbanek


Uvođenje eura je pun pogodak za vinare

Vrbanek se uzda u skoro uvođenje eura u Hrvatsku, od 1. siječnja 2023. godine (op.a.), za koje drži da će olakšati poslovanje izvozno orijentiranim vinarima, koji polako, ali sigurno, gube domaće tržište vina. Naime, on drži da naša država olako tolerira milijuna 50 litara uvezenog "smeća" od vina. Da toga nema, mogli bismo, kaže, prodati vino na veliko i na domaćem tržištu za 15 kuna ili dva eura.


"Istina, nisu ni uzgoj grožđa i proizvodnja vina, jeftin sport. Ove godine grožđe kod nas košta pet kuna po kilogramu, a imamo ga 50 tona. Na to još treba dodati troškove radne snage, što sve skupa iznosi 80.000 kuna po berbi - treba platiti i cjepove, stupove, žicu, koju uvozimo iz Italije, ali više nećemo tamo kupovati 225 litarske barrique bačve." - objašnjava Josip


Sivi pinot za predsjednika Macrona

Što se tiče vinskih etiketa, Vrbanek ih ima devet, a na pitanje Irene Lučić, vlasnice zagrebačkog diWine bara, je li to možda malo previše, on spremno kaže da nije, jer potrošači - za razliku od ugostitelja - vole imati na raspolaganju više etiketa vina. Uglavnom je riječ o monosortnim etiketama, uz dvije kupaže - onu crnu od frankovke, portugisca i lovrijenca, te ružičasti cuveé. Traminac će, ipak, izbaciti iz ponude, jer su se navike potrošača promijenile. Sve se više se traže rosé vina, kojeg Vrbaneki rade od dvije sorte, frankovke i portugisca. On se uzda i u rijetku sortu lovrijenac, koja je kod nas malo poznata, ali daje odlična vina. No, na putu im stoje i ''vina' po cijeni od 19,99 kn u plastičnim pakiranjima od tri litre, koje je po toj cijeni, bez zaštitnih sredstava na bazi nafte i jeftine radne snage, nemoguće proizvesti, napominje on.


Njegova nagrađivana vina probao je i francuski predsjednik Macron za vrijeme posjete Zagrebu, kada se na vinskoj listi u zagrebačkom hotelu Esplanade našao Vrbanek Sivi pinot. Nakon takve reklame, ostalo još samo 500 butelja, otkriva on. Iako mu crna vina odležavaju najmanje dvije, a najčešće tri do četiri godine u starom podrumu kojeg krasi i velika drvena bačva iz 1941. godine, Josip ipak smatra da vino treba piti, a ne čuvati. Mi se slažemo (:


Velika drvena bačva u podrumu Vivodina datira iz 1941. godine
Velika drvena bačva u podrumu Vivodina datira iz 1941. godine

Za kraj, doznajemo kako se u podrumu Vivodina njeguje i prvi pjenušac, proizveden klasičnom metodom, od sorte dišeča ranina. Za tržište će biti spreman kroz nekih 18 mjeseci, a mi vam savjetujemo da već sada rezervirate svoju bocu, jer sumnjamo kako će ih nakon "tržišnog lansiranja" ostati baš puno.


---

Tekst: Marinko Petković, diWine Portal

Foto: Irena Lučić, Marinko Petković

140 views0 comments